Zapažanja da se određena pravna pitanja ne mogu rešiti bez stručne medicinske pomoći potiču još iz praistorije. Od tih praistorijskih, pa sve do današnjih dana, lekar se sve češće, kompetentnije i korisnije uključivao u proces utvrđivanja pravne istine. Životna iskustva i pravna nauka zahtevali su da se lekar u ulozi veštaka mora angažovati na specifičan način, različit od svakodnevnog rada lekara. Medicina je taj zahtev razumela, utvrdila i usavršila program obučavanja lekara za posao sudsko-medicinske ekspertize.
Zato se sudska medicina, a na osnovu zahteva i potreba pravne nauke, izrastajući i izdvajajući se iz opšte medicine, razvijala na osnovu sopstvenih obrazovnih programa i naučnih istraživanja, istovremeno koristeći dostignuća kako drugih medicinskih grana tako i hemije, fizike, biologije, tehnike, kriminalistike i dr.
U poslednjim decenijama ovog veka, dogodile su se brojne promene u skoro svim naučnim oblastima, pa i u pravnoj delatnosti i medicini. U tim promenama nije ostala po strani ni sudska medicina, već je razvijala brojne oblasti svog rada kao što su: tanatologija, traumatologija, toksikologija, deontologija, teratologija, nozologija, medicinska kriminalistika i dr.
Pored toga, ona značajno učestvuje u izučavanju i rešavanju i drugih važnih problema savremene civilizacije kao što su : narkomanija, alkoholizam, deontologija i dr. Mnogi rezultati rada sudske medicine dragoceni su za samu zdravstvenu službu, jer doprinose poboljšanju dijagnostike i lečenju bolesnih ljudi, kao i organizaciji medicinske službe. Dajući odgovornim organima konkretne podatke o patogenezi oštećenje zdravlja naroda, sudska medicina participira i u merama prevencije oboljenja.
Prema tome, sudska medicina je samostalna naučna medicinska disciplina, koja po sopstvenoj metodologiji proučava i razrešava brojna zdravstvena, pravna i socijalna pitanja, koja su na neposredan ili posredan način vezana za narušavanje zdravlja ili uništenja života ljudi. Po prirodi svog posla sudska medicina ulazi u stručno-naučne rasprave o medicinskim kontroverzama u vezi sa nekim pitanjima koja karakterišu savremeni svet, kao što su eutanazija, transplantacija, veštačka oplodnja, aseksualna reprodukcija, neprirodno polno opštenje itd.
Nastavni program sudske medicine, pa dakle i osnovni smisao ovog udžbenika je da lekara opšte medicine obuči da sazna šta je sadržaj, zadatak i značaj sudske medicine, da zna šta je to sudsko-medicinska ekspertiza i kako se ona izvodi, gde su granice njegovog angažovanja u tome, kako i sa kime sarađivati u rešavanju ekspertiznih zadataka, kako doprineti rešavanju nekog sudskog problema, a nenaškoditi profesionalnoj etici, istini i pravdi.
Autori
SADRŽAJ
Predgovor, 5 Uvod, 19 Istorijski razvoj sudske medicine, 21 Značaj, zadaci, sadržaj i metode sudske medicine, 25 Lekarska etika i deontologija, 29 Oštećenje zdravlja i smrt uopšte, 43 Tanatologija, 51 Mehaničke povrede, 71 Saobraćajne povrede, 119 Mehaničke povrede najvažnijih regija tela, 133 Vitalne reakcije, 159 Asfiktične povrede, 165 Fizičke povrede, 187 Nutritivne, bakterijske i psihičke povrede, 207 Jatrogene povrede, 215 Hemijske povrede, 219 Narkomanija, 265 Alkohol, 277 Polni odnosi i trudnoća, 297 Zades, samoubistvo, ubistvo, 323 Sudsko-medicinski aspekt nasilja u porodici, 345 Identifikacija, 355 Sudsko-medicinska antropologija u posebnim uslovima, 385 Medicinska kriminalistika, 395 Sudsko-medicinsko veštačenje, 413 Indeks, 439 Literatura, 447
Detaljni podaci o knjizi
Naslov: Sudska medicina: drugo dopunjeno izdanje Izdavač: Medicinski fakultet Niš Strana: 453 (cb) Pismo: latinica Format: 17 x 24 cm Godina izdanja: 2011 ISBN: 978-86-6233-008-6