Memoari Srećka Džamonje obuhvataju više od pola veka burne istorije jugoslovenskog prostora, viđene očima profesora, pedagoga, prevodioca, ratnika i humaniste. Od detinjstva u austrougarskoj Bosni i mladalačkog političkog angažmana, preko balkanskih ratova, Cerske bitke, povlačenja preko Albanije i studija na Sorboni, do prosvetnog rada u Kraljevini Jugoslaviji, Drugog svetskog rata i izgradnje posleratnog društva – njegova životna putanja neprestano se ukršta s velikim događajima XX veka.
Ali Sjećanja, zbivanja, susreti nisu samo hronika političkih lomova. To je i povest o školovanju i prosveti, o gradovima i krajevima koji su nekada pripadali zajedničkom prostoru, o prijateljstvima koja su nadilazila nacionalne i verske podele, o porodici koja se selila, stradala, okupljala i opstajala. Ljubuški, Tuzla, Sarajevo, Beograd, Skoplje, Cetinje, Peć, Janjevo, Pariz, Banja Luka, Mostar, Strumica, Knjaževac, Požarevac i Zagreb samo su neke od stanica ovog neobičnog životnog puta.
Džamonja piše neposredno, sa obiljem živopisnih pojedinosti koje velikoj istoriji vraćaju ljudsku meru. Susreti s Gavrilom Principom i drugim značajnim ličnostima epohe smenjuju se sa slikama učionica, đačkih domova, porodičnih selidbi, ratnih puteva i svakodnevne borbe za dostojanstven život. Pred čitaocem tako nastaje dragocena mikroistorija jednog nestalog sveta – njegovih ideala, protivurečnosti, strahova i nada.
Posebno mesto u knjizi zauzimaju prosveta i pedagoški rad. Kroz Džamonjino iskustvo može se pratiti razvoj školstva u tri različita društvena i politička sistema: od austrougarskog perioda, preko Kraljevine Jugoslavije, do socijalističke Jugoslavije. Njegova svedočenja pokazuju kako su se velike reforme, ideologije i državne politike zaista odražavale u učionici, zbornici i životu nastavnika i učenika.
Istovremeno, ovo je intimna priča o velikoj porodici Srećka i Donke Džamonje i o nasleđu koje se prenosi između generacija. Među njihovom decom bio je i Dušan Džamonja, jedan od najznačajnijih jugoslovenskih vajara, ali ova knjiga nije samo prolog njegovoj biografiji. Ona otkriva porodično i duhovno okruženje iz kojeg su potekli različiti životni putevi, dela i odgovornosti.
Prvobitno objavljeni 1972. godine u malom broju primeraka, prvenstveno namenjenih porodici i prijateljima, memoari Srećka Džamonje sada prvi put izlaze pred širu čitalačku publiku. Novo, priređeno izdanje u dva toma donosi diskretan urednički aparat, objašnjenja i biografske beleške koje savremenom čitaocu približavaju ljude, događaje i pojmove jedne udaljene epohe.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google
Privacy Policy and
Terms of Service apply.
Memoari Srećka Džamonje obuhvataju više od pola veka burne istorije jugoslovenskog prostora, viđene očima profesora, pedagoga, prevodioca, ratnika i humaniste. Od detinjstva u austrougarskoj Bosni i mladalačkog političkog angažmana, preko balkanskih ratova, Cerske bitke, povlačenja preko Albanije i studija na Sorboni, do prosvetnog rada u Kraljevini Jugoslaviji, Drugog svetskog rata i izgradnje posleratnog društva – njegova životna putanja neprestano se ukršta s velikim događajima XX veka. Ali Sjećanja, zbivanja, susreti nisu samo hronika političkih lomova. To je i povest o školovanju i prosveti, o gradovima i krajevima koji su nekada pripadali zajedničkom prostoru, o prijateljstvima koja su nadilazila nacionalne i verske podele, o porodici koja se selila, stradala, okupljala i opstajala. Ljubuški, Tuzla, Sarajevo, Beograd, Skoplje, Cetinje, Peć, Janjevo, Pariz, Banja Luka, Mostar, Strumica, Knjaževac, Požarevac i Zagreb samo su neke od stanica ovog neobičnog životnog puta. Džamonja piše neposredno, sa obiljem živopisnih pojedinosti koje velikoj istoriji vraćaju ljudsku meru. Susreti s Gavrilom Principom i drugim značajnim ličnostima epohe smenjuju se sa slikama učionica, đačkih domova, porodičnih selidbi, ratnih puteva i svakodnevne borbe za dostojanstven život. Pred čitaocem tako nastaje dragocena mikroistorija jednog nestalog sveta – njegovih ideala, protivurečnosti, strahova i nada. Posebno mesto u knjizi zauzimaju prosveta i pedagoški rad. Kroz Džamonjino iskustvo može se pratiti razvoj školstva u tri različita društvena i politička sistema: od austrougarskog perioda, preko Kraljevine Jugoslavije, do socijalističke Jugoslavije. Njegova svedočenja pokazuju kako su se velike reforme, ideologije i državne politike zaista odražavale u učionici, zbornici i životu nastavnika i učenika. Istovremeno, ovo je intimna priča o velikoj porodici Srećka i Donke Džamonje i o nasleđu koje se prenosi između generacija. Među njihovom decom bio je i Dušan Džamonja, jedan od najznačajnijih jugoslovenskih vajara, ali ova knjiga nije samo prolog njegovoj biografiji. Ona otkriva porodično i duhovno okruženje iz kojeg su potekli različiti životni putevi, dela i odgovornosti. Prvobitno objavljeni 1972. godine u malom broju primeraka, prvenstveno namenjenih porodici i prijateljima, memoari Srećka Džamonje sada prvi put izlaze pred širu čitalačku publiku. Novo, priređeno izdanje u dva toma donosi diskretan urednički aparat, objašnjenja i biografske beleške koje savremenom čitaocu približavaju ljude, događaje i pojmove jedne udaljene epohe.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google
Privacy Policy and
Terms of Service apply.