Komunikacija i kultura, sa uvodom u semiotička istraživanja

Komunikacija i kultura su dve strane istog novčića koji se zove ljudski život. Preko njih on dobija punoću, važnost i svrhu. Sa njima humanost dobija smisao, a društveni i lični odnosi značaj. Kultura daje životu mesto trajanja, sadržinu i smisao bića, dok mu komunikacija daje razlog postojanja povezujući ga sa svetom spolja i iznutra, sa vremenom i prostorom, sa precima i potomcima. Ljudska komunikacija je stvaralačka aktivnost, pošto su ljudi sposobni da se pokreću, podstiču i utiču na svet oko sebe i time da stvaraju i dograđuju taj isti svet, odnosno svoju okolinu, koju tumače i na koju stalno daju odgovore. Društvena, i u tome kulturna stvarnost je čovekova tvorevina, za razliku od prirode koja je samostvorena i samosvrhovita.