Moć kapitalističkog realizma delimično potiče iz načina na koji kapitalizam podvodi i proždire svu prethodnu istoriju: u pitanju je jedan od efekata njegovog „sistema ekvivalencije“ koji svim kulturnim objektima, bez obzira na to da li se radi o religioznoj ikonografiji, pornografiji ili Kapitalu, može da pripiše monetarnu vrednost. Kapitalizam je ono što preostaje kada se verovanja raspadnu do nivoa rituala ili simboličke elaboracije, a sve što preostaje je potrošač-posmatrač, koji se vucara kroz ruševine i relikvije.