Etika polne razlike

Muškarac i žena ostaju strani jedno drugom više nego životinji, biljci, ka­menu, univerzumu, bogovima. Ova nesvodivost jednog na drugo neprestano se zaboravlja i uređuje u svjetovima izgrađenim na neznanju. Jezik i razmjena uop­šte funkcionišu kao da se ove dvije polovine poznaju, razgovaraju, dijele (se). A jedva da uspijevaju da budu sa svake strane ogledala koje ne pripada ni jednoj ni drugoj, đavoljeg ili božanskog ponora, blizine koja više ništa ne znači.

Ni žena ni muškarac nisu izgradili teritoriju koja bi im omogućila da žive i imaju suživot u svojim tijelima, plotima, da se zagrle, vole, stvore cjelinu. Stvara­nje polne etike odloženo je za kasnije. Ona je uzeta iz čudnih skretanja. Zaustav­lja se na životinjskoj ekologiji, razmatra polnost biljaka, analizira ponašanje ćeli­ja, trudi se da spozna sve vrste i rodove istog i drugog s obzirom na veličinu, oblik, boju, količinu, broj… Sve, izuzev onoga što nam je toliko blizu da ga ni ne opažamo i čemu možemo da pristupimo samo u noći. Toliko nam nedostaje ono što nam kazuju naše čulne moći, njihova arhitektura, pristupi, pragovi, prelazi od najintimnijeg do najdaljeg, u nama, među nama…