Tako sam govorio

Možda će mojim čitaocima, ipak, biti neobično kako sam gotovo u kontinuitetu komentarisao teme ne samo iz mog profesionalnog djelokruga već i iz ovdašnje društvene stvarnosti. I pored toga što sam decenijama bio u inostranstvu, na strani, neprekidno sam pratio šta se ovdje dešavalo. Tokom tranzicione krize, ratova i sankcija od devedesetih godina prošlog vijeka, svake godine sam dolazio i u Srbiju i u Crnu Goru. Moja životna priča u velikoj mjeri ticala se odlazaka i povrataka. I kad nijesam bio ovdje, bilo je to prisustvo odsutnog. Pripadnost je učinila svoje, pripadnost svojima.
A kad sam ponovo pročitao razgovore koje sam naslovio Tako sam govorio, učinilo mi se da su oni postali dio moje autobiografije, one unutrašnje, skrivene i potisnute. Bio sam ubijeđen da ljudi sa pogledom sa strane mogu da vide bolje od onih koji su se nalazili na takozvanom balkanskom buretu baruta. Tako sam i sebe doživljavao kao svjedoka.
Što se tiče moga dugogodišnjeg stranstvovanja, ono se okončalo. Vratio sam se odakle sam i otišao. Živim u Beogradu i Herceg-Novom. Tako se uspostavlja krug moga životopisa. U duhu slučaja komedijanta liječim ne samo svoje pacijente nego i sebe sama. Moja sadašnja istraživačka preokupacija je starost i kako je osporiti i usporiti. To je pokušaj nepristajanja na diktat prirode.
Mojim čitaocima poručujem: nema mnogo smisla gledanje i vraćanje unazad. Okrenuti se danima koji dolaze dio je umnog egzistencijalnog umijeća. A ono što je svakako neophodno – to je čuvanje zdravlja. Preventivna medicina je za to apsolutno ključna. To bi morali da shvate svi koji hoće da odbrane od bolesti svoje tijelo i svoje ljudsko trajanje. Riječ je o filozofiji postojanja i osmišljenom stilu življenja.

Dušan Kosović