Ponoćni praznici

"Knjiga praznika" (2021) i "Ponoćni glagoli" (2023) u jednoj pesničkog knjizi

Knjiga praznika je zbirka zaumnih pesama u prozi u kojima se Pogačar često nalazi u ulozi sumanutog basnopisca, onoga koji istražuje život životinja negde između šume, vrištine i grada. Sve to je prožeto jednom sada već prepoznatljivom melanholijom, ali i gotovo pankerskim besom. Mislim da neću reći ništa novo tvrdeći da je Pogačar najvažniji pesnik s ovih prostora nakon Tomaža Šalamuna.
Vladimir Arsenić, Booksa
Svakom svojom knjigom Marko Pogačar donese jednu čitalačku avanturu koja nam omogućuje da pojmimo šta znači zapravo biti potpuno posvećen jeziku, odnosno kako iz virova jezičkog vaditi one kamenčiće koje iznova možemo slagati u perlaste nizove različitih oblika, onako kako nam matica svekolikog bivanja ljudima omogućava. Ponoćni glagoli otuda u cijelom svom toku jesu književna struktura koja je nadasve inspirativna, ona koja omogućava da proputujemo izvan ovog pojavnog svijeta označitelja i označenog, a da smo opet tako silno utemeljeni u svemu što se oko nas nalazi. Na koncu, Pogačar svjedoči svojim literarnim horizontom one najprivlačnije linije zbog čega uopšte čitamo i prepuštamo se knjigama.

Đorđe Krajišnik, Oslobođenje