Ovo je knjiga o Frojdu, a ne o psihoanalizi; to znači da joj nedostaju dve stvari: samo analitičko iskustvo i rasprava o postfrojdovskim školama. Što se tiče prvog, bez sumnje je rizičan izazov pisati o Frojdu a ne biti analitičar ni analiziran i pretresati njegovo delo kao spomenik naše kulture, kao tekst u kojemu se analitičko iskustvo izražava i razumeva. Što se tiče postfrojdovske literaure, stavljena je na stranu, ili zato što proizilazi iz prepravki, koje je u frojdizam unelo analitičko iskustvo ili zato što uvodi nove teorijske koncepte.
Ova knjiga nije psihološka nego filozofska. Za autora je bilo važno novo razumevanje čoveka koje je Frojd izneo.