Kako živjeti s graničnim poremećajem ličnosti - savjeti oboljelima i njihovim partnerima

Već krajem 17. st. engleski je liječnik Thomas Sydenham o nizu svojih pacijenata u jednom pismu napisao danas često citiranu rečenicu: "Oni preko svake mjere vole iste one koje će bez razloga mrziti."

Tužio se na njihove iznenadne ispade bijesa, boli i straha. Naravno da Sydenham poremećaj koji je opisao nije zvao granični poremećaj ličnosti (za žene je izabrao izraz histerična, a za muškarce hipohondar), no njegov je opis bio pun pogodak. I danas su simptomi koje on navodi dva najvažnija simptoma pri donošenju dijagnoze graničnog poremećaja ličnosti.

Godine 1938. američki je psihoanalitičar A. Stern uveo pojam "borderline" (granična crta), kako bi na odgovarajući način pojmovno označio određenu skupinu pacijenata. Njihov se poremećaj nije uklapao u uobičajene kriterije psihoanalitičkog učenja o neurozama, no s druge strane nije se mogao jednoznačno nazvati psihotičnim. U tom prilično neodređenom obliku borderline je dugo ostao nezgodna dijagnoza, koja je uzrokovala više zabune negoli razumijevanja i stoga nije rado korištena.

Trebalo je proći još gotovo pola stoljeća dok pojam "granični poremećaj ličnosti" nije od strane medicine službeno priznat kao bolest: tek krajem 20. stoljeća uvršten je u općepriznate i internacionalno korištene medicinske sustave klasifikacije. Na taj način sistematiziran, našao je svoj put u medicinska istraživanja, u praksu dijagnostike i terapije.

SAVJETI NJIMA SAMIMA I NJIHOVIM PARTNERIMA

Iz sadržaja:

Prema jednom teškom duševnom poremećaju;
Uzroci i nastanak - biološki, psihološki i socijalni utjecaji; Nemiri, rizici i krize - samooštećujuće ponašanje;
Mogućnosti liječenja graničnog poremećaja ličnosti;
Granični poremećaj ličnosti unutar obitelji;
Borderlineodnosi - poseban problem; Informacije.