Razgovori o osećanjima uče decu da je normalno ponekad u životu biti tužan, ili ljut, ili uplašen. Što je otpornost deteta na bolna osećanja veća, to ono slobodnije uživa u svom svetu, oseća se sigurno u svoje mogućnosti i zato je srećno.
„Kad me uhvati strah“
Deca se plaše mnogo čega – paukova, grmljavine, mraka, zato što imaju bujnu maštu. Izuzetno je važno da pažljivo slušate dete kada priča o svojim strahovima. To mu pomaže da se ne stidi zbog toga što je ponekad uplašeno. Dete s kojim se razgovara o njegovim strahovima razviće samopouzdanje neophodno da bi se suočilo s njima i postati svesno da naposletku to užasno osećanje mora proći.