Klasično delo Erika Eriksona u kojem je najbolje i najpotpunije izložena njegova epigenička teorija identiteta, koja naglašava značaj socijalnih činilaca razvoja ega, ali ističe i genetski predodređenu stupnjivost u razvoju ega. U svakom od osam psihosocijalnih stadijuma razvoja ego identiteta javljaju se osobene psihosocijalne krize, čiji načini rešavanja određuju razvoj ličnosti. Eriksonova zasluga je što je u psihologiju uveo i razradio pojam identiteta, izgradivši vrlo uticajnu teoriju razvoja identiteta. Njegov doprinos je u tome što je identitet smestio u društveni milje, čvrsto povezujući najintimnije, krajnje subjektivno sa onim što je objektivno, društveno i kulturno.(Iz pregovora Žarka Trebješanina)