Hidronefroza jučer, danas, sutra

Ovaj udžbenik pomoći će svima onima koji nastoje pronaći odgovore na pitanja: kada i na koji se način pristupalo dijagnosticiranju i liječenju hidronefroze u djece jučer, koje se smjernice primjenjuju danas i koliko nam sve što je ovdje napisano može pomoći u razumijevanju hidronefroze sutra.

Anomalije i malformacije mokraćnog sustava su česte, pojavljuju se u 6 do 10 % živorođene djece i vodeći su razlog konačnog zatajenja bubrega u djece. Nastaju zbog genetskih mutacija i/ili čimbenika okoline koji utječu na embrionalni razvoj mokraćnih organa. Većina urođenih mana mokraćnih organa dijagnosticira se već prenatalno prilikom redovitih ultrazvučnih pregleda trudnica. Pravilna obrada te djece prije i poslije rođenja može spriječiti napredovanje u konačno zatajenje bubrega. Najčešće su zastupljeni hidronefroza i vezikoureteralni refluks.

Odavno je definirano i prihvaćeno da je hidronefroza patološki entitet određen dilatacijom kanalnog sustava bubrega, razinom razvijenosti parenhima i funkcionalnog oštećenja, a podlogu čini stenoza pijelouretealnog spoja. Međutim, ni danas nisu postavljeni kriteriji po kojima bi se stanje bubrega s takvim promjenama kanalnog sustava i parenhima moglo ocijeniti patološkim tako da još uvijek u tome nema suglasnosti, što ukazuje na kontroverzne procjene i stavove.