Monografija predstavlja ne samo doprinos na polju istraživanja bolesti poremećaja u ishrani, već i veliki pokušaj buđenja svesti medicinskog kadra i populacije u našoj zemlji. Primena rezultata ovog istraživanja trebalo bi da nađe svoje mesto u integrisanim multidisciplinarnim preventivnim programima u svakodnevnoj praksi primarne zdravstvene zaštite, savetovalištima za ishranu, kao i specijalizovanim odeljenjima za bolesti poremećaja u ishrani.