Zoološka pričanka

Opis

Zoološka pričanka – autor Ljubica Sikimić

Iz predgovora knjige Zoološka pričanka

Dragi mladi čitaoče,

Svuda oko tebe je raznovrstan životinjski svet. Ti možeš da ga upoznaš, ako se potrudiš da otkriješ kako žive, šta rade i o čemu međusobno govore životinje, ma gde bila njihova staništa – pored čoveka, ili u divljini. životinje u divljini ćeš lak- še da upoznaš, ako gledaš naučno popularne filmove o njima, ako čitaš knjige o njima, ili slušaš istinite priče lovaca, lovočuvara i ljubitelja prirode koji su sa njima imali bliske susrete.

A životinje, njihov način života i njihov govor nije teško da upoznamo i razumemo. Dok posmatramo šta rade i slušamo njihovo međusobno sporazumevanje glasovima, primećujemo da govor dopunjavaju karakterističnim pokretima glave, nogu, repa, krila, kao i skokovima onih koji su na suvom i onih u vodi. Sve ovo najčešće možemo da vidimo kod domaćih životinja, kada se međusobno sporazumevaju iste i različite vrste, ili kada šalju po neku poruku čoveku koji se stara o njima. Kako su ljudi sa njima u svakodnevnom susretanju, to je njihovo međusobno sporazumevanje lakše i bolje.

Životinje u divljini najbolje poznaju ljudi koji godinama prate i proučavaju njihov način života, njihove osobine i sve promene u ponašanju izazvane okruženjem u kome žive. Iz knjiga i predavanja ovihnaučnika, svi mi saznajemo puno o mnogim životinjskim vrstama na našoj planeti Zemlji.

I mene je od ranog detinjstva interesovao život životinja, posebno njihov govor. Rano sam upoznala mnoge od njih u seoskim domaćinstvima, u šumi i u polju. Kasnije sam svoja saznanja dopunjavala čitajućiknjige i gledajući naučno popularne filmove o njima.

Još kao dete volela sam životinje, a kasnije, mnogo kasnije, počela sam da pišem priče o njima. U pričama sam opisivala stvarne događaje iz životinjskog sveta i osobine glavnih junaka. Izuzetak činimanji broj priča u čiji sam sadržaj, tj. u događanja među životinjama dodala i ono što deca kažu – šta bi bilo, kad bi…

U najvećem broju priča se mogu naći sasvim obična, svakodnevna događanja među životinjama na prostoru u kome žive – u seoskom dvorištu, u šumi, bari, močvari, reci ili moru… ali skrivena od pogleda većine ljudi. Kako u životinjskom svetu vlada stalna borba za opstanak, u kojoj su slabije vrste najčešće hrana jačim vrstama, to su i priče obuhvatile sva ova surova ali istinita dešavanja.

To nije moglo da bude izbegnuto ni u bajkovitim pričama. I one, pored opisa lepog i bogatog okruženja u kome glavni junaci žive i opisa izgleda i lepote pojedinih životinjskih vrsta, govore o stvarnimdogađanjima u šumama i šumarcima na ovom našem prostoru, ili u dalekim prašumama, u našim barama, potocima i rekama, ili pak u dalekim morima i okeanima.

U basnama ćete primetiti da su naglašene one osobine i ponašanja životinjskog sveta, koje u mnogome liči na ponašanje i postupke nas, ljudi.

Za one duže priče o događanjima u prirodi, u kojima vidimo da među životinjama nikada nema mira, koristila sam sve ono što su o pojedinim životinjskim vrstama, kao posebne osobenosti isticali i naučnici, koji proučavaju život životinja. Za ove priče koristila sam i pripovedanja ljudi, koji su imali žive susrete sa pojedinim životinjama u njihovoj prirodnoj sredini. Svim vrstama priča, dodavala sam sve ono što sam i sama znala o pojedinim vrstama tog velikog, raznovrsnog i lepog životinjskom sveta.

Na kraju želim opet da ponovim staru, dobro poznatu istinu koja kaže – što bolje poznajemo životinje, bolje ćemo ih razumeti i više voleti. Ove priče su namenjene tebi mladi čitaoče, koji tek upoznaješ veliki, raznovrstan i interesantan životinjski svet, kako bi ga bolje upoznao i zavoleo. Jer, danas je na našoj planeti Zemlji puno ugroženih životinjskih vrsta, kojima je potrebna čovekova pomoć. Njima će lakše i bolje pomoći oni koji ih bolje poznaju.

Autor, Ljubica Sikimić