U procesu ‘evropeizacije’ bivših jugoslovenskih društava, ne samo da se jugoslovenska prošlost svodi na puku istorijsku činjenicu nego često biva potpuno izbrisana. To brisanje, videli smo, doživljava se kao neophodno čak i kada su u pitanju prostori koji su u periodu socijalizma predstavljali tačke alternativnog i kosmopolitskog, poput beogradskog Doma omladine. Takvi primeri osvetljavaju tačke u kojima ‘evropeizacija’ ne predstavlja alternativu nacionalističkim, patriotskim diskursima i praksama i nasleđu devedesetih godina 20. veka, nego ih podržava i obezbeđuje im legitimnost. (Tanja Petrović)