Sažetak Urbana rekonstrukcija je novija grana arhitekture. Prvi put je Atinskom poveljom 1931. godine zaštita urbanog sklopa ili ansambla kao celine zvanično potvrđena. Do tada se zaštita sprovodila u većoj meri pojedinačno, štiteći građevinu po građevinu. Rekonstrukcija grada na urbanom nivou, dakle na nivou čitavih četvrti ili blokova, od tada se sprovodi u manjoj ili većoj meri. Gradski centar ili istorijsko jezgro kao četvrt grada sa istorijskim značenjem i arhitekturom prošlosti i njegova zaštita predstavljaju fokus zanimanja ove knjige.
Istorijskajezgragradova sujedva "preživela" šezdesete i sedamdesete godine kada je nova izgradnja nametnula svoje postulate ne vodeći računa o zatečenom graditeljskom nasleđu. Kao reakcija, ranih osamdesetih godina vraćamo se centralnim delovima - izbacuje se motomi saobraćaj, uvode se pešačke zone i štite čitave urbane četvrti i kad nemaju spomeničke vrednosti, već samo vrednost ambijentalnih celina. Devedesete godine donose napredak u tom smislu. Industrijske zone, koje u zapadnoj Evropi više ne služe svrsi, priobalja reka i skladišta postaju veoma interesantan predmet zanimanja "globalne rekonstrukcije". Prenamena fiinkcija, uvođenje stambenih i poslovnih sadržaja u nekadašnje hale, danas ruinirane i van upotrebe, kao i zaštita istorijskih ambijenata i njihovo uvođenje u savremene tokove života - sve to predstavlja veoma zanimljivu temu urbane rekonstrukcije.
Zavodi za zaštitu spomenika kulture su pokretač u prvoj fazi rekonstrukcije u procesu zaštite - fazi inventarizacije postojećeg stanja starog gradskog centra. Druga faza rekonstrukcije i zaštite odnosi se na sagledavanje osnovnih problema kroz analizu i vrednovanje, a treća na odabir smernica i predlog izbora rekonstruktivnih zahvata.
Metoda izbora rekonstruktivnih zahvata oslanja se na istraživačku metodologiju ali je i umetnički aspekt neophodan deo, odnosno nadogradnja prvoj oceni. Profesionalci koji se bave složenim problemom rekonstrukcije treba da, osim tehničkog znanja, poseduju i teško saglediv, ali veoma bitan, osećaj za meru i ukus. Umetnički aspekt svakog stručnjaka može da se neguje i dograđuje i to stalnim komparacijama sa primerima iz prakse rekonstrukcije.
Rekonstrukcija dela grada ili bloka je celishodnija ako se vrši u jednom zamahu. Akcija širokih razmera podrazumeva jaku fmansijsku podršku. "Globalno" - kao osnovna reč devedesetih i kraja milenijuma koristi se kao način praćenja situacije rekonstrukcije danas.
Ključne reči:1. Staro gradsko jezgro 2. Metodologija 3. Izbor rekonstruktivnih 4. Revitalizacija 5. Nova izgradnja u rekonstrukcije starom tkivu 6. Umetnički aspekt zahvata
4. Urbana rekonstrukcija sa aspekta estetskih vrednosti, 59 4.1. Arhitektura kao umetnost, 60 4.1.1. Arhitekta umetnik u procesu urbane rekonstrukcije, 64 4.2. Pojam lepog u kontekstu rekonstrukcije, 65 4.2.1. Uputstva sugerisana projektantima kroz teorije i psihološka istraživanja, 67
5. Komparacija sa primerima iz prakse rekonstrukcije, 69 5.1. Izabrani primeri urbane rekonstrukcije, 70
6. Urbana obnova - novo u starom, 83 6.1. Najaktivnija metoda rekonstrukcije - interpolacija, 84 6.2. Kako na interpolaciju gledaju drugi?, 89