To je, prema rečima urednika, roman odrastanja, rasta, iskustva, emocionalnog razvoja u kome se autor pokazuje kao virtuozni mnogoglasni prozaista i zato je ovo delo njegovo "majstorsko pismo".
"Suština dela je autorova spremnost da se susretne sa drugim i drugačijim", istakao je Radosavljević. Pošto je ono u najvećoj meri vizuelno, čak filmično, ta "duboko vizuelna priroda romana dodatno je naglašena knjigom kompanjonom, romanom bez reči u kome se onaj prvi, bez slika ogleda", objasnio je Radosavljević.
Prodanović je insistirao da je to knjiga o smrti, ali je želeo da bude iskorak iz uobičajenog pisanja o smrti u tamnim tonovima i tako je stvorio delo koje je puno vedrine i svetlosti kakve su njegove uspomene na oca.
"Oboje prevashodno pripadamo svetu vizuelnog i zato je pigment ultramarina metafora za neke daleke zemlje, za naše putovanje preko plavog mora do Italije, za moj doživljaj te zemlje", bilo je objašnjenje koje je dao autor.