Beskrajna života polja…
Izgubljena duša moja,samo slika od obrisa,u svem smislu od besmisla…
U meni se vatre pale,
Sunca oganj duh mi ospe,i gromovi kad raspaleurlik nebu da se prospe.
Daj, zasvetli bar kô svitac,iskricom u mrklom mraku,tražim tvoga svetla hitaci Nojevu novu barku…
Ostavljam vam zavet, kćeri,u sreću vas sve tri kunem.
Punih pluća diš’te život,obraz čist i večno rumen!