Strah od igre - Aleksandar Ćuković

Aleksandar Ćuković se toliko ozbiljno igra, jer taj poriv nigdje nije tako legitiman kao u umjetnosti. Zameće igru, Homo ludens, čovjek koji se igra. Uspostavljajući jasnu svijest o igri, Ćuković je igrač koji se „naigrao neigranja nižući samo pobjede“ („Strah od igre“). Jer samo fer igrači ne igraju igru. Ćuković stoji na toj oštrici, opasnoj liniji igre, gdje je i najmanja greška kobna, zalazeći u neispitano područje. Njegova zbirka kratkih priča legira jezgrovitu, sentencioznu, umjetničku i intelektualnu moć. Marijana Zečević Ćuković je iznašao način da proširi granice kratkih priča kroz legure nelinearnog, fragmentarnog narativa, često utopljenog u montažni stil, i zahvaljujući poetskoj kondenzaciji, obuhvati i ono čudesno i ono prijeteće života. Trenutak zgušnjavanja, iako u svakoj priči izveden na različit način, bilo kroz tematiku ili simboliku, na kraju čitanja, na nivou cele zbirke, stvara povezujući trenutak i osjećaj poznatog, jer Ćukovića estetika, upravo zbog saživanja do epifanijskog, jeste estetika trenutka. Maja Simović