Specifična zbirka Bodlerovih eseja, napisana tokom 1859, prvi put je objavljena 1863, u tri epizode, u jednoj od pariskih revija. Ovi eseji originalnog pisca svedoče o rađanju modernog duha u svetu. Bodler od budućeg umetnika modernosti zahteva da osvesti interakciju tela i građe, to međusobno delovanje modela, umetnikove namere i izrade. Ne povinujući se ni dendijevskoj nehajnosti koja ispevava upečatljivu pohvalu šminkanju, ali ni krajnjem isposništvu koje nalaže kult tehnike, Bodler nastoji da ocrta izvestan kompromis, bezmalo klasičan, kojim bi u najvećoj mogućoj meri pomirio život i umeće.