U Remek-delcima sreli su se čarobna jednostavnost folklora, neobuzdana životna radost Renesanse, opasan libertanski šarm De Sadove epohe i postmoderna ironija, a
sve to u tretiranju figure pisca kao „pripovedača-lažljivca” iz bajki.
To je knjiga u kojoj jezik, kao i u Pričkama, živi svoj život, nesputan i nadahnut. Ogromno bogatstvo narodnih, živopisnih, opipljivih u svojoj sočnosti reči određuje sudbinu ovog dela i njegovih junaka, a autor između starinskih, sa ukusom Vukove epohe telesnih imena tu i tamo ubaci šaljivi postmoderni komentar. Korak po korak približavamo se važnom saznanju, koje kroz duhovitu, rableovski razuzdanu igru nudi pisac: nema nepristojnih reči u zagrljaju s književnošću.