Povratak bliskosti

Sve ličnosti koje su se našle u knjizi Povratak bliskosti bili su moji znalci ili prijatelji. Oni su mi ostali u živom sjećanju ne samo po svom stvaralaštvu već i po svojim životopisima. Pošto sam od vremena objavljivanja knjiga Od Stradije do Stradije, Moje simpatije i Moji savremenici bio u prilici da se bavim mnoštvom stvaralaca, ovoga puta, da bi moje opservacije imale veću savladivost, pažnja je usmjerena na stvaraoce iz Crne Gore. A to što je, ipak, najprisutniji pokušaj tumačenja njihovog stvaralaštva uslijedio je poslije uvjerenja da će svi oni ostati zapamćeni zbog svojih kreativnih potencijala i profesionalnih ostvarenja. A mene su ponekad „povukle” pojedine teme više nego i ličnosti o kojima sam pisao. Čitalac će s lakoćom primijetiti da često postoji velika nesrazmjera u obimu prisutnih tekstova. Želim da se zna da ta nesrazmjera nije nastala logikom vrednovanja njihovog stvaralaštva ili njihovih akti¬vnosti ili njihovih ličnosti već zbog okolnosti u kojima su tekstovi i nastajali. Ovdje su se našli tekstovi koje sam zatekao u svom sjeća¬nju, ali i više od toga, što su se našli u mom kompjuteru. Zato dužina ili kratkoća bilo kojeg kazivanja o bilo kojem stvaraocu nije bila odlučujuća u njihovom vrednovanju. Ponekad su i prilike bile od uticaja na opseg i karakter mojih tekstova, koji su često nastajali, sada to vidim, u velikoj naklonosti i nemaloj pristrasnosti. I pored toga što mogu i sebi prigovoriti, nadam se da će mi oprostiti mnogi stvarao¬ci koji se nijesu našli u ovom spisu i pored toga što sam u mnogim prilikama o njima govorio sa velikim simpatijama ali usmeno, bez beležaka i pismenih tragova. Za to je prikladna ona poznata sentenca: Verba volant, scripta manent. I zaista, riječi lete a zapisi ostaju. A to što su pojedini stvaraoci, prisutni u ovoj knjizi, nedovoljno poznati ne samo u javnosti Crne Gore nego i u javnosti Srbije, a drugi gotovo zaboravljeni, teško mi je padalo. S tim sam se teško mirio i na to još teže pristajao. Pored veoma poznatih stvaralaca, za mene je i njihov povratak u javno polje naših država bio izuzetno značajan. Možda se u tome skrivaju i motivi za nastanak ovog spisa, koji se, evo, pojavljuje kao dopunjeno nikšićko izdanje i u Beogradu. U njemu su se našli i Novak Kilibarda i Savo Peković i Aleksandar Đurić i Ratko Vučinić. Želio bih i da u svakom novom izdanju budu prisutne i nove ličnosti. Ratko Božović