Otkucaji drugoga

Suština čovjeka je u tome da mu je u njegovu bivstvovanju stalo do samog tog bivstvovanja; Brine ga vlastito bivstvovanje, ali ne u smislu preživljavanja; Kad mi je stalo do vlastitog bivstvovanja, bivstvovanju se svagda već i otvaram. Ne samo vlastitom nego i bivstvovanju kao takvom. Razumijem što znači biti, što znači to da jesam i da sve što postoji jeste. Čovjekova otvorenost za otvorenost bivstvovanja svakoga od nas postavlja u prostor bivstvovanja, postavlja u čistinu ili krčevinu iz koje sjaji svijet unutar kojega obitavamo. Ne svijet u značenju sveukupnosti ili cjeline svega što jest, nego svijet kao svjetlost što osvjetljava sve stvari svijeta. Tek iz razumijevanja bivstvovanja proishodi mogućnost objašnjenja ovog ili onog bivstvujućeg, njegovog smještaja u naš, ljudski ambijent…
Tako piše autor u uvodu u svoj, posle Sekstanta (skica o duhovnim temeljima svijeta) iz 2010, novi okrepljujući filozofski napor, komponovan gotovo kao pripovedanje, o pitanjima u rasponu od ekologije i psihologije do politologije, i do učenja o lepom i dobrom.