U našoj istoriografiji Nemanjići drugog reda nikada nisu posmatrani niti obrađivani kao poseban problem i posebna celina. Uz osnovnu zamisao i zadatak istraživanja koji su u ovoj monografiji prikazani, vredi svakako istaći veliku erudiciju autora, poznavanje izvora i literature, smisao za sintezu, kao i lep stil i jezik dobrog istoričara. Još jednu prednost dr Dejana Ječmenice treba posebno istaći i pohvaliti – istraživanje i korišćenje građe Dubrovačkog arhiva. Dr Dejan Ječmenica spada među najznačajnije srpske medieviste mlađe generacije, u čemu ga posebno potvrđuje ova monografija.