Nakon što je nauka o književnosti prošla kroz radikalnu autodestrukciju krajem milenijuma, u uslovima globalne merkantilizacije nauke, našla se na ivici društvene pažnje i propasti. Ako želi da izbegne marginalizaciju, ukidanje ili utapanje u kulturnim studijama, nauka o književnosti mora konceptualno i institucionalno da se rekonstruiše. Može krenuti od činjenice da je literarnost značajna društveno-kulturna pojava koju relevantno možemo objasniti ako nauku o književnosti transformišemo u teoriju i istoriju književnog diskursa. Iz tog aspekta, i u pozadini postmodernih metodologija, Juvanov uvod u studij književnosti iznova koncipira neke temeljne pojmove nauke o književnosti kao što su tekst, struktura, žanr, stil, fikcija, prostor i memorija.