Razmatrajući pojmove znaka i značenja u muzici, autorka istražuje intrigantnu oblast muzičke semiotike i, kroz odabrana dela Dmitrija Šostakoviča, ukazuje na značaj koji fenomen znaka ima u percepciji i konceptualizaciji muzike. Različita muzikološko-semantička pitanja sagledana su kroz interaktivno povezivanje i mapiranje muzike sa semiologijom, lingvistikom, teorijom književnosti, teorijom komunikacije i informacije, filozofijom umetnosti i estetikom. Monografija doprinosi razvoju muzičke semiotike, naučne oblasti u kojoj je u nas malo istraživano a kojoj bi trebalo posvetiti mnogo veću pažnju.