U ubedljivom naporu da „repolitizuje“ Servantesa u njegovom vremenu i prostoru, Aleksandra Mančić ponovo prolazi kroz tekstualna i stvarna mesta koja je Servantes obilazio u svom poslednjem romanu, Persilu i Sigismundi, upravo prevedenom i objavljenom na srpskom jeziku. Sledeći Servantesov tekst i njegova kretanja, autorka pokazuje zašto moramo iznova da promislimo naš pogled na tog krajnje složenog pisca koji nas često izvodi iz takta: Servantesu nije namera da podriva, nego da prikazuje, on govori o tome šta možemo očekivati, a ne piše fantaziju o tome šta bi bilo kad bi bilo... Tako se u ovoj knjizi Servantes pokazuje bliži savremenom društvu nego što bi se moglo očekivati.