Pesme iz zbirke "Kritski petougao" Stojana Petkovića (Novi Sad, 1970) nastale su gotovo u jednom dahu, u kratkom vremenskom periodu, a sve ih vezuje ista inspiracija - ostrvo Krit, njegove lepote i mistika drevnih mitova. Zbirku čini pet ciklusa pesama, ("Kritska noć", "Kritske davnine", Kritske iluminacije", "Kritski petougao" i "Kritsko svanuće"). Pet ciklusa odgovara broju stranica petougla, a, istovremeno, predstavlja i uravnoteženje suprotnosti: noć i svitanje, neznanje i spoznaja, prošlost i njeni ostaci u današnjici, pitomosti prirode i njene surovosti prema čoveku... Nijedan stih u ovim pesmama, nijedna reč nisu tu slučajno, one imaju svoj skriveni, duboki smisao, a deo tog smisla pesnik otkriva u eseju nazvanom "Posle pevanja".