Kritika modernosti

Šta je modernost, ideja toliko prisutna u našim mislima i postupcima već više od tristo godina, a koju danas osporavamo, odbacujemo ili redefiniramo?U svom najambicioznijem obliku ideja modernosti bila je tvrdnja da je čovjek ono što čini, te da stoga mora postojati vrlo čvrsta veza između proizvodnje koja je sve učinkovitija zahvaljujući razvoju znanosti i tehnologije ili upravljanju, organizacije društva kojim upravljaju zakoni i osobnog života koji pokreću vlastiti interesi i volja čovjeka da se oslobodi svih stega. Na čemu počiva ta povezanost između znanstvene kulture, uređenog društva i slobodnih pojedinaca ako ne na trijumfu »m«? Jedino um može uspostaviti vezu između ljudskog djelovanja i poretka svijeta, što je pokušala učiniti već i religijska misao, ali je ona bila zakočena finalizmom svojstvenim monoteističkim religijama koje su se temeljile na božjoj objavi. Umje taj koji pokreće znanost i njene različite primjene. On također upravlja prilagodbom društvenog života prema individualnim ili kolektivnim potrebama. Um je, naposljetku, zamijenio vladavinu samovoljne vlasti i nasilje s pravnom državom i tržištem. Djelujući u skladu sa zakonima uma čovječanstvo je napredovalo prema obilju, siobodi i sreći.Upravo ovu posljednju, vrlo važnu, tvrdnju kritičari rnodernosti osporavaju ili u potpunosti odbacuju.