Mladen Stanković je čovek koga je sudbina, kao i većinu pripadnika njegovog romskog naroda, naterala na konstantnu selidbu, prilagođavanje sredini i različitim ljudima i borbi za bolji, lagodniji život. Još kao mali imao je izrazitu želju da piše, te je kroz pero opisivao događaje oko sebe i život Roma u večitom izbeglištvu. Misaona poema u hrišćanskom smislu simboličnog naslova "Izgubljeni" Mladena Stankovića, posvećena "narodu romskom iz zemlje koje nema" što ukazuje njen podnaslov, ostvarena je u plemenitom, izrazito humanom cilju da ukaže na vekovne seobe "kolona tamnoputih ljudi", koji su "pognutih glava zamišljenih" nad tužnom svojom sudbinom, "išli istim putem kao i pradedovi".