Deseta pesnička knjiga Zvonka Karanovića Iza zapaljene šume nalikuje šetnji kroz sobu s ogledalima gde se multiplikovani identiteti sele iz zamenice u zamenicu, iz pola u pol, iz statusa u status. U tom kodiranom kosmopolitskom luna-parku, s objektima za melahnholiju i odmaranje, vožnju ili egzibicionističke šetnje pod okriljem meseca, Karanović nam u trideset slika, situacija, mini-filmova govori o ljubavi, pripadanju, magiji poezije, dužnosti pesnika.
Stajao sam na suncem obasjanom trgu
Dvanaest mršavih figura obučenih u bele toge
propovedalo je o svetu bez kraja
Mogao sam satima da slušam
muziku njihovih samoglasnika,
šuštanje njihovi suglasnika
nalik šuštanju mlade vitke šume
koja me je uvlašila sve dublje u sebe,
ali padala je noć.
Morao san nazad u postelju.
Ništa se naročito nije događalo nakon toga
Mesec je čekao, spreman za izlazak.