Šta da radimo u odsustvu osećanja, kada nas samo ona pokreću? Ako je romantična emocija smisao postojanja, a emocije nema – postojanje je besmisleno. Zato, u ovoj zbirci, emocija ima i previse, iskaču sa svake strane, iz svakog stiha i poništavaju besmisao koji postojanje može da bude. Ove pesme su tu da budu oslobodioci od svakog drugog terete i bremena, osim onog najtežeg – ljubavi, koja kako se bližimo kraju zbirke, iz površne prerasta u onu istinsku, prema sebi i, najzad, prema pisanju. Najednom celi svet je moj papir blanko i ja mogu da pišem pišem bez prestanka