Док се све не збуде

− U šta mi život prođe?
Iako je osjećao da se u posljednjih nekoliko godina svaka misao pretače u tu rečenicu, da se njom opisuje svaki pokret, kada bi se ipak oblikovala u svijesti, on bi se začudio. Iznenađivalo ga je to što se uvijek pojavljuje nekako podmuklo, kao da ga steže i davi; da ga ona obuzima kao tuđa ruka, tuđi jezik da mu je šapuće, a da je ipak samo njegova i istinita.