Sloboda štampe i cenzura nerazdvojni su činioci demokratskog kapaciteta u odnosu države i društva. U zavisnosti od razvijenosti društva, svesti o slobodi i pravima, i karaktera države, cenzura, njen obim i oblici su prirodna, uzročno-posledična pojava. Ovo je dinamičan odnos iz koga se može ustanoviti da društvo u kome ne postoji visok stepen individualne i kolektivne svesti i emancipatorskih ideja ne pokazuje potrebu niti hrabrost za slobodarskim zahtevima i nema cenzuru pa se tako stvara privid da slobode postoje. Kao što represivno ponašanje države i stalno proganjanje i sprečavanje slobodnog publikovanja kritičke misli jeste indikator da takve, po državu stvarno opasne ideje postoje u društvu, i da bez obzira na progon uvek nalaze nove puteve i nove ličnosti koji ih zastupaju.Do odgovora na pitanje kakva su bila vremena ranog uzleta slobode štampe i cenzorske reakcije države krajem XIX i početkom XX veka, u poređenju sa stanjem u društvu i državi danas, početkom XXI?veka, može se doći zahvaljujući ovom vrednom radu Nenada Ž. Petrovića.