Kao vodeći predstavnik tartusko-moskovske škole strukturalne semiotike, Jurij Lotman uključio je film relativno rano u oblast svojih istraživačkih interesovanja i posvetio mu je dve studije, kojima se u ovom radu bavi Vladimir Kolarić.
Prva je nosila naziv Semiotika filma i problemi filmske estetike (1973) i predstavljala je koncizan pokušaj zasnivanja semiotike filma. U njoj je Lotman značajno proširio svoju prvobitnu koncepciju znaka i znakovnosti, kao i koncept modelizacije koji leži u osnovi pristupa umetnosti ruske semiotike tartusko-moskovskog kruga.
Druga Lotmanova knjiga o filmu, Dijalog sa ekranom, objavljena je posthumno (1994) i nastala je u koautorstvu sa uglednim teoretičarem filma i Lotmanovim učenikom, Jurijem Civjanom.
Ona je vid svojevrsnog "uvođenja u film" ili "bukvar filmskog jezika" koji, međutim, u nešto pristupačnijem vidu sadrži sve bitne ideje ovog autora o filmu.