Autorka vrlo argumentovano objašnjava da odrasli u predškolskoj ustanovi moraju biti odgovorni prema konkretnoj deci u određenom vremenu i u specifičnim uslovoma. Odnosi u tom procesu se menjaju, vaspitač nije prenosilac znanja, već jedan od učesnika. U tom procesu svi učesnici se transformišu. Autor pruža putokaz, ohrabruje buduće istraživače pedagoške prakse, jer je svaki korak u istraživanjima pomak u unapređenju prakse. Rad pokazuje složenost odnosa u skrivenom kurikulumu koji determiniše realnost u predškolskoj ustanovi. Rad ima veliku upotrebnu vrednost.