Crna pokrajina

Ima tu Sv. Duha, kao u Danijela Dragojevića, ali i strašnog očaja, kao u Ujevića. A i nežnost i munjevitosti generacije rođene osamdesetih. Marko Pogačar je čudo, nije potpuno jasno ko je, ko ga je smislio i zašto, očito je tek da je tu, centralan: teško je reći šo započinje, svjetlost koja iznutra / puzi zidovima liježe tihe travanjska sjene / tikve cvjetaju, hrđa se runi... Kako sjajno doziva gustoću sećanja, ne dotiče se samo čitaočevog tela, već i njegovog rasutog micelijuma. Kako on zna što je čitalac ćutao dok je uzbuđen peške hoao prema Toledu da bi video Sahranu grofa Orgaze, kako se osećao kad je izgubio Hajduk? Auor je strašan brat drugim velikim pesmama koje su bile njegov kalem, stepenuje svetlost. S Pogačarom ne samo hrvatsko, već i svetsko pesništvo podiže veliku
krošnju.

MARKO POGAČAR rođen je 1984. godine u Splitu. Objavljuje poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku. Urednik je u Zarezu i Quorumu te izdavačkoj kući V. B. Z. Bio je stipendista fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, Inernationales Haus der Autoren Graz, Récolets-Paris, itd. Prevođen je na više od dvadeset jezika.

Tomaž Šalamun