Branko Vukelić, iz loze krajiških oficira, dopisnik „Politike“ iz Japana, uhapšen je oktobra 1941. kao saradnik Riharda Zorgea, obaveštajca Kominterne, i potom osuđen na doživotnu robiju. Tristotinak pisama (razmenjivanih tokom tri godine sa suprugom Jošiko Jamasaki, iz porodice samurajskog porekla) predstavlja svojevrsni epistolarni roman, pun dinamike i nežnosti, strepnje, nade i čežnje, jadanja i hrabrenja, naoko trivijalnih pojedinosti, kao i razmišljanja o smislu života, poezije, budističke filozofije i savremene političke istorije. Pisma je preveo Hiroši Ladislav Jamasaki Vukelić, njihov sin, rođen nekoliko meseci pre hapšenja.