Majstor paradoksa, Pjer Bajar oglasio se novom književnom hipotezom: anticipiranim plagijatom! Smelu, koliko naizgled iščašenu tvrdnju da pisci kopiraju ne samo nekog autora iz prošlosti već i onog koji će se tek roditi i stvarati, Bajar pokazuje brojnim „slučajevima“, među njima i Volterovim plagiranjem „oca“ Šerloka Holmsa – ser Artura Konana Dojla! Posle bestselera Kako govoriti o knjigama koje niste pročitali usledio je novi – značajan doprinos modernoj teoriji književnosti – onaj od kojeg se dobija vrtoglavica. Kako ostati bistre glave dok se čita uzbudljivo, a opet razložno, dokumentovano i ubedljivo (nije Bajar uzalud psihoanalitičar!) štivo o tome kako su Zenon iz Eleje i Seren Kjerkegor bez griže savesti krali Kafku, kako je Frojd inspirisao Sofokla, autora Kralja Edipa, kako je Kafka mogao da plagira Beketa! Šokantno uzbudljivo, a pri tom veoma originalno, teorijsko štivo!