Prevod: Kiveli Georgiu
Broj strana: 90
Godina izdanja: 2026.
ISBN: 978-86-6435-284-0
U knjizi 14 pripovetki, prvom tomu istoimene zbirke, Panos Joanidis okreće se dalekoj prošlosti Kipra i dvema ličnostima koje pripadaju najstarijim slojevima istorijskog i mitskog pamćenja ostrva – Kiniri i Onesilu. Događaji i ličnosti iz kiparske prošlosti neprestano su ga podsećali na savremenu istoriju ostrva i njene političke vođe, te je u istorijskoj prozi pronašao mogućnost da o sadašnjosti govori kroz prošlost, a da savremene političke i nacionalne prvake sakrije iza maski mitskih i istorijskih junaka.
Najizrazitiji primer takvog postupka jeste pripovetka „Kinira“. U liku legendarnog pafoskog kralja i prvosveštenika Afrodite Joanidis je prepoznao crte prvog predsednika Republike Kipar, arhiepiskopa Makariosa III, takođe poreklom iz Pafosa. Homer u Ilijadi pripoveda kako je Kinira, saznavši za pohod Ahejaca na Troju, Agamemnonu poslao veličanstven oklop, dok kasnije predanje govori o njegovom obećanju da će poslati pedeset brodova – obećanju koje je lukavo izigrao. U Joanidisovoj interpretaciji taj mitski vladar, prinuđen da opstaje između interesa moćnijih, postaje satirično ogledalo savremene kiparske politike, diplomatije, oportunizma i veštine političkog preživljavanja.
Druga pripovetka posvećena je Onesilu, kralju Salamine i predvodniku kiparskog ustanka protiv Persijanaca početkom V veka pre n. e. U njemu je Joanidis video svojevrsnog antičkog prethodnika Grigorisa Afksentijua, jednog od najpoznatijih boraca Nacionalne organizacije kiparskih boraca (EOKA). Onesilova pobuna, poraz i tragična smrt postaju tako priča o otporu, slobodi i ceni koju pojedinac plaća kada se suprotstavi nadmoćnoj sili.
„Kinira“ i „Onesil“ zato nisu samo književno oživljavanje antičkog Kipra. Iza mitskih kraljeva, ratova i pobuna nazire se Kipar XX veka, sa njegovim podelama, političkim strastima i borbom za slobodu. Prošlost kod Joanidisa postaje način da se govori o sadašnjosti – sa istorijske distance, ali bez autocenzure.
Panos Joanidis (Πάνος Ιωαννίδης, 1935–2021), jedan od najznačajnijih savremenih kiparskih proznih i dramskih pisaca, rođen je u Famagusti. Studirao je sociologiju, kao i teoriju i praksu masovnih komunikacija, u SAD i Kanadi. Dugi niz godina radio je na kiparskoj državnoj televiziji, u okviru Kiparske radiodifuzne korporacije (RIK), gde je obavljao niz odgovornih funkcija, a karijeru je završio kao generalni direktor televizijskog programa.
Književnošću je počeo da se bavi još pedesetih godina XX veka, pišući prozu, poeziju i dramske tekstove. Autor je brojnih zbirki pripovedaka, romana i drama, a njegova dela prevedena su na mnoge jezike. Posebno mesto u njegovom opusu zauzimaju dela posvećena istorijskom iskustvu Kipra, njegovim političkim i društvenim protivrečnostima, kao i sudbinama pojedinaca uhvaćenih između istorije, sećanja i ličnog identiteta. Njegovu prozu odlikuju ironija, satira i izrazita pripovedačka neposrednost. Za svoje književno delo Joanidis je dobio četiri Državne nagrade za književnost Kipra, kao i niz drugih značajnih priznanja. Bio je jedan od osnivača Kiparskog PEN centra i njegov dugogodišnji predsednik, a imao je važnu ulogu i u drugim književnim i kulturnim institucijama Kipra.
Na srpski je prevedena Joanidisova autobiografska trilogija, odnosno romani Koazinos (2017), Amerika ’62: De profundis (2021) i Deve: kao roman… (2024), u prevodu Kiveli Georgiu i izdanju Karposa.
Prevod: Kiveli Georgiu