Knjige▹Beletristika▹Roman
Prikaži 5 puta
veću sliku
| Preuzmite |
| Pogled u knjigu |
Autoportret s torbom
Semezdin Mehmedinović svakom svojom knjigom stvara neki novi prostor, izmiče uobičajenim sudovima i udaljuje se od naučenih definicija. Njegovi prozni zapisi sadržavaju i stvarno i izmaštano, njima autor stvara sasvim nov pogled ne samo na autobiografsko pismo, već i na naš doživljaj književnosti.
Crtice u kojima beleži svakodnevicu, opisuje ljude koje vidi ili ih se priseća i u kojima defiluju autoru bliske i nepoznate osobe u savršenom su skladu s crtežima nastalim na kolenu, u vožnji metroom, na ajpedu. I upravo ti neverovatni, precizni i iznenađujuće lepi crteži daju knjizi novu dimenziju.
Autoportret s torbom je knjiga koja budi neke potisnute emocije i radosti življenja. Ovo je knjiga pre svega Semezdinov autoportret, u njoj se on potpuno razotkriva i deli s čitaocem svoje svakodnevne rituale, lektiru, filmove, razmišljanja o prijateljima...
„Kao što je, dakle, Raymond Carver putni pisac, tako je putan i Semezdin Mehmedinović. To su sličice što se vješto usijecaju u svijest, u njima je opisana nepodnošljiva prolaznost, a kad se konzumiraju recimo u vlaku, otvaraju perspektivu na neposrednu našu sadašnjost upravo nadnaravno plastično. Istodobno, one ne zahtijevaju stalnu koncentraciju, uz njih vam smije zazvoniti mobitel i skladno ih možete mijenjati s pogledom na vanjski pejsaž.“
Tomislav Čadež, Jutarnji list
„Gestovi slučajnih prolaznika, stranaca u liftu, javni spavači u metrou i čekaonicama, svi ti epizodni likovi u našoj biografiji (koje iz nekog razloga ipak pamtimo) konstantna su manifestacija života koji se neumorno reciklira. Mehmedinovićeva proza je, u najmanju ruku, apoteoza te reciklaže. I izuzetna umetnička interpretacija takođe.“
Jasna Dimitrijević, Booksa.hr
„Ovakvoga pisca naše književnosti nisu imale. Pitanje je imaju li ga i sada, jer Mehmedinović, ovakav, doista je samo-svoj; niti on zna što bi s „našim književnostima“ i u njima (s njima dijeli samo jezik, a i to tek prividno), niti one znaju što bi s njime. Ne znam za njih; za Mehmedinovića sam siguran: taj status za njega je najidealniji.“
Ivan Lovrenović
„Postoje rijetke knjige, na koje naiđete u životu (ukoliko ste dovoljno sretni), koje vam promijene pogled na život i pogled na svijet. Knjige koje vas nečemu nauče. A ovo je takva knjiga. Ovo je knjiga koja je mom životu dodala novu dimenziju. „Autoportret s torbom“ me potaknuo da zastanem, širom otvorim oči i osvjestim sve ono što sam, nažalost, počela uzimati zdravo za gotovo. I, gle, odjednom je moj grad počeo imati zanimljive fasade, kiša svira po prozorima, moja kćer ima pjegice na nosu, moj sin tako smiješno drži prstiće kad nešto objašnjava... Hvala Vam, Semezdine, na tome...“
Ilina Cenov, Najboljeknjige.com
Crtice u kojima beleži svakodnevicu, opisuje ljude koje vidi ili ih se priseća i u kojima defiluju autoru bliske i nepoznate osobe u savršenom su skladu s crtežima nastalim na kolenu, u vožnji metroom, na ajpedu. I upravo ti neverovatni, precizni i iznenađujuće lepi crteži daju knjizi novu dimenziju.
Autoportret s torbom je knjiga koja budi neke potisnute emocije i radosti življenja. Ovo je knjiga pre svega Semezdinov autoportret, u njoj se on potpuno razotkriva i deli s čitaocem svoje svakodnevne rituale, lektiru, filmove, razmišljanja o prijateljima...
„Kao što je, dakle, Raymond Carver putni pisac, tako je putan i Semezdin Mehmedinović. To su sličice što se vješto usijecaju u svijest, u njima je opisana nepodnošljiva prolaznost, a kad se konzumiraju recimo u vlaku, otvaraju perspektivu na neposrednu našu sadašnjost upravo nadnaravno plastično. Istodobno, one ne zahtijevaju stalnu koncentraciju, uz njih vam smije zazvoniti mobitel i skladno ih možete mijenjati s pogledom na vanjski pejsaž.“
Tomislav Čadež, Jutarnji list
„Gestovi slučajnih prolaznika, stranaca u liftu, javni spavači u metrou i čekaonicama, svi ti epizodni likovi u našoj biografiji (koje iz nekog razloga ipak pamtimo) konstantna su manifestacija života koji se neumorno reciklira. Mehmedinovićeva proza je, u najmanju ruku, apoteoza te reciklaže. I izuzetna umetnička interpretacija takođe.“
Jasna Dimitrijević, Booksa.hr
„Ovakvoga pisca naše književnosti nisu imale. Pitanje je imaju li ga i sada, jer Mehmedinović, ovakav, doista je samo-svoj; niti on zna što bi s „našim književnostima“ i u njima (s njima dijeli samo jezik, a i to tek prividno), niti one znaju što bi s njime. Ne znam za njih; za Mehmedinovića sam siguran: taj status za njega je najidealniji.“
Ivan Lovrenović
„Postoje rijetke knjige, na koje naiđete u životu (ukoliko ste dovoljno sretni), koje vam promijene pogled na život i pogled na svijet. Knjige koje vas nečemu nauče. A ovo je takva knjiga. Ovo je knjiga koja je mom životu dodala novu dimenziju. „Autoportret s torbom“ me potaknuo da zastanem, širom otvorim oči i osvjestim sve ono što sam, nažalost, počela uzimati zdravo za gotovo. I, gle, odjednom je moj grad počeo imati zanimljive fasade, kiša svira po prozorima, moja kćer ima pjegice na nosu, moj sin tako smiješno drži prstiće kad nešto objašnjava... Hvala Vam, Semezdine, na tome...“
Ilina Cenov, Najboljeknjige.com
Detaljni podaci o knjizi
Naslov: Autoportret s torbom
Izdavač: Booka Store
Strana: 240 (cb)
Povez: meki
Pismo:
Format: 14 x 20 cm
Godina izdanja: 2013
ISBN: 978-86-88335-38-6
Budite prvi koji će svoje mišljenje podeliti sa drugima (