Smisao života
Opis
Smisao života – Zašto živimo – autor Alfred Adler
„Čovek mnogo više zna nego što razume.”
Adler
PREDGOVOR KNJIGE SMISAO ŽIVOTA
Tokom svog života, kao medicinski savetnik u slučajevima duševnih oboljenja, kao psiholog i vaspitač u školama i porodicama, imao sam prilike da steknem uvid u ogroman materijal o ljudima. Postavio sam sebi izričit zadatak da ne govorim o onome što ne mogu da potkrepim dokazima iz ličnog iskustva. Nije nikakvo čudo da sam se pritom ponekad sukobljavao sa predubeđenjima drugih, koji su često mnogo manje bili u prilici da intenzivno posmatraju ljudsku sudbinu. Pritom sam se trudio da hladnokrvno razmotrim objektivne argumente drugih, što sam utoliko lakše mogao da radim, budući da nisam vezan ni za kakvo strogo pravilo i predubeđenje, već se, štaviše, pridržavam načela: sve može da bude i drugačije. Jedinstvenost individue ne može da se svede na jednu kratku formulu i zato opšta pravila, koja postavlja i moja individualna psihologija, ne treba da budu nešto više od pomoćnih sredstava, kako bi se njima za trenutak osvetlilo područje na kome može da se nađe pojedinačna individua — ili pak da se utvrdi da je tu nema.
Ovakvo vrednovanje pravila, jače isticanje elastičnog pristupa i uživljavanja u nijanse, svaki put je pojačavalo moje uverenje o slobodnoj stvaralačkoj snazi individue u ranom detinjstvu i o njenoj velikoj snazi kasnije u životu, čim je dete svom životu dalo čvrst zakon kretanja. U ovom razmatranju, koje ostavlja otvoren put detetovoj težnji za savršenstvom, za usavršavanjem, za nadmoći ili za evoluciju, uticaji urođenih sposobnosti, bilo opšti ili specifično ljudski, kao i uticaji okoline i vaspitanja, mogu da se posmatraju kao kockice od kojih dete svojom igračkom spretnošću gradi svoj životni stil.
Došao sam do još jednog uverenja. Građevina dečijeg životnog stila moglo bi bez poraza da odoli životu samo ako bi sub specie aeternitatis bila valjano sazdana. Ono se stalno suočava sa raznim zadacima koji ne mogu da se reše ni pomoću uvežbanih refleksa (uslovnih refleksa), ni pomoću urođenih duševnih sposobnosti. Najveći rizik bi bio kada bi se dete sa uvežbanim refleksima ili urođenim sposobnostima izložilo iskušenjima sveta koji stvara uvek nove probleme. Najveći zadatak bi uvek ostao neumornom stvaralačkom duhu, koji, naravno, ostaje zarobljen u putanji dečijeg životnog stila. U putanju se uliva i sve ono što razne psihološke škole ističu: instinkti, nagoni, osećanje, mišljenje, činjenje, stav prema uživanju i neuživanju, i najzad samoljublje i osećanje za zajednicu. Životni stil raspolaže svim izražajnim formama, kao što celina raspolaže delovima. Ako postoji neka greška, onda je ona u zakonu kretanja, u krajnjem cilju životnog stila a ne u delimičnom izrazu.
To me je dovelo i do treće spoznaje: sva navodna uzročnost u duševnom životu dolazi iz sklonosti mnogih psihologa da svoje dogme predstavljaju u jednom mehaničkom ili fizikalnom ruhu. Čas se radi poređenja služe pumpom koja…
Ostala dela Alfreda Adlera koja imamo u ponudi
Individualna psihologija
O nervoznom karakteru
Poznavanje života
Psihologija deteta
Alfred Adler komplet 1-5
Detaljni podaci o knjiziNaslov: Smisao života
Izdavač: Neven
Strana: 575 (cb)
Povez: Tvrd
Pismo: Latinica
Format: 140 x 200 cm
ISBN: