Strana: 352
► Ostali detalji

Knjiga Matija, Hedlov je magnum opus, tragična priča o gubitku sina, doktora biokemije i znanstvenog suradnika na američkom Yaleu. Duboko intimna, to je knjiga životnog razotkrivanja i bolnog propitkivanja neizmjerne patnje kakvu može izazvati samo gubitak jedinca, koji je svojevoljno, u potrazi za mirom, u 44. godini života odlučio napustiti ovaj svijet. Hedla muče pitanja za koja zna da ne postoje odgovori, suočavajući se istodobno sa smrću sina i borbom da njegovo tijelo iz Amerike vrati u Hrvatsku. U 37 dana, od smrti u New Havenu do sprovoda u Osijeku, razotkrivajući svu bešćutnost birokracije velikog Yalea, Hedl niže sjećanja iz Matijinog života, sličice od najranijeg djetinjstva do posljednjih dana, pomažući čitatelju da lakše plovi kroz olovno težak rukopis. Čini to s nadom da bi njegovo tragično iskustvo moglo pridonijeti detabuiziranju suicida i pomoći obiteljima koje su kroz to prošle.

* * *

Otac-pisac ne može a da ne piše, da ne traži riječi, da ne ispituje svoje osjećaje, da ne izvrće kožu i utrobu. Makar bile jadne i potrošene, nedostojne i preslabe, riječi su jedino sredstvo koje mu preostaje da tu bol pokuša artikulirati sebi i drugima. […] Matija je odgovor oca na oproštajno pismo sina. Dugačko, iscrpno, detaljno i bolno. Iako ni na jednom mjestu ne spominje traženje oprosta, ovo je knjiga iskupljenja.

Slavenka Drakulić
* * *

Matija je knjiga o Americi, jedna od boljih i strašnijih naših knjiga o toj velikoj, izmaštanoj zemlji. To je knjiga o Osijeku, o ratu, o nastojanjima tolikih naših roditelja da spasu svoje sinove od toga da postanu ratni heroji. Mala tužna knjiga o Hrvatskoj, koja se uslijed rata i poslijeratnog beznađa rasula po svijetu. Matija je knjiga o plaču i očaju, o čovjekovoj potrebi da artikulira svoj očaj, o toj čudnoj i nezaustavljivoj potrebi čovjekova uspravljanja. To je knjiga o onom što živa ljudska usta ne mogu izreći. Ne mogu, ali moraju. Knjiga o ocu i sinu. I knjiga o tome koliko je život lijep. I koliko u životu boli sve što je lijepo.

Miljenko Jergović, iz pogovora