Autor: Josip Užarević
Strana: 432
► Ostali detalji

Knjiga ima pet dijelova: U prvi dio – „Neurofilozofski aspekti prostora“ – uvrštene su rasprave koje se bave istraživanjem suodnosa izvanjskoga prostora, tijela i mozga, odnosno perceptivnim (psihofiziologijskim) mehanizmima koji sudjeluju u oblikovanju, obradi i razumijevanju prostorne obavijesti. U taj kompleks uključene su i rasprave o iluzijama kao „perceptivnim varkama “.

Drugi je dio knjige posvećen spletu problema povezanih s vizualnošću i slikarstvom – kao medijima u kojima prostor
dolazi do osobita izražaja ( „Vizualnost i prostori slike“). U tome je kontekstu osobito zanimljiva pojava tzv. obrnute perspektive, kao i kulturno-svjetonazorske pretpostavke koje toj pojavi leže u osnovi.

Treći dio knjige naslovljen je „Prostor pisma i jezika“. Središnja rasprava toga dijela tiče se prostornoorijentacijskih aspekata pisma kao grafički izražena (utjelovljena) jezika. Četvrti dio – „Prostori književnosti i književnih teorija“– sadrži najviše rasprava (dvanaest). Tu su najprije obraðeni neki opći (načelni) problemi jezičnoumjetničkoga stvaralaštva – Jakobsonova poetska funkcija i Smirnovljevo, odnosno Farynovo tekstogeno načelo ponavljanja prekinutoga ponavljanja. Zatim su na konkretnim književnim tekstovima pokazane različite prostorne (i druge) konceptualizacije, a na kraju su izložene teorije nekih književnih teoretičara (Lotman, Lachmann, Flaker, Schwanitz, Biti). Posljednji, peti dio ( „Upisivanje vremena u prostor“) na neki način probija problemske krugove knjige jer se bavi intrigantnim problemima konceptualizacije vremena. No zanimljivo je (i indikativno) da se „neuhvatljivost “ vremena često svladava upravo prostornim analogijama (simbolima, metaforama, slikama).